Pyramida v2.0
03.08.2006., četvrtak
Glasovi iz dubine
|
Prije nekih 15 godina, dok sam bio klinac, na TV-u sam gledao neku emisiju koja je prikazivala par koji je sa kazetofonom i mikrofonom obilazio groblja i usnimavao neobične zvukove koji su dolazili iz grobova. Nekoliko mojih prijatelja uključujući i mene smo se odlučili malo zabaviti i učiniti isto. Iako sam u početku bi skeptičan oko te ideje, na kraju su me ipak nagovorili, jer kako su rekli, pa što se loše može dogoditi. Negdje oko ponoći smo stigli na lokalno groblje sa kazetofonom, mikrofonom i praznom kazetom. Našli smo jednu grobnicu te na nju stavili kazetofon i pritisnuli record. Čekali smo da se upali crvena lampica što bi bio znak da je snimanje gotovo, dok smo mi nekih 50-ak metara sjedili u autu i čekali. I tako dok smo sjedili i čekali, Mitch, prijatelj koji je sjedio na suvozačkom sjedalu je rekao kao da mu se učinilo da se u mraku nešto pomaklo ispred nas. Pogledao sam malo bolje i nekoliko trenutaka kasnije, doista je izgledalo ko da se nešto miče. Nekoliko trenutaka kasnije, upalila se crvena lampica na kazetofonu. I tada je nastala panika, tko će otići po kazetofon, tko će izaći vani s tim ''nečim'' što se kreće blizu auta. Nakon poprilično živčane rasprave Mitch je odlučio izaći vani, te je otrčao do kazetofona brzinom munje te je u roku 10 sekundi zadihan sjedio u autu držajući kazetofon u krilu. Brzo sam upalio auto i odvezao nas sve kod sebe doma. Stavili smo kazetu u liniju, pojačali i slušali, u početku se nije ništa čulo osim šuma i blagog vjetra koji je puhao, ali pred kraj kazete smo čuli nešto što nas je sve prestravilo. Zvučalo je kao da je doprlo jako blizu kazetofona, jedan jako težak i dubok glas koji je rekao nešto u stilu ''MMMMMMMM''. I što je još čudnije, bili smo relativno blizu grobnice i nismo vidjeli ništa da se kreće oko nje, ako zanemarimo ono ''nešto'' što se motalo oko auta. Nepotrebno je govoriti, da se nisam nikad vratio na to groblje, pogotovo ne po noći. |
31.07.2006., ponedjeljak
Glasovi iza vrata
|
Prije 5 godina, preselio sam se u manju kuću u predgrađu Londona. Premještajući stvari u kuću, želio sam neke od njih staviti u ormar ispod stubišta, no vrata ormara su bila zaključana i izgleda da mi je vlasnik zaboravio dati taj ključ. Nakon nekoliko tjedana kad je selidba bila završena i kada sam se već lijepo udomaćio u svojoj kući, jedne večeri, dok sam uživao uz čašu šampanjca i gledanje dobrog filma, oko 22:30 sam čuo dječije glasove koji su odnekud dolazili, nisam znao otkuda, ali jasno i glasno su se čuli, otišao sam pogledati i shvatio da glasovi dolaze iz zaključanog ormara kojeg sam mislio baciti jer za njega nisam nikad dobio ključ. Zvučalo ko dječiji vapaji u pomoć, a uskoro preraslo u lupanje po vratima s unutarnje strane. Mislio sam da sam jednostavno previše popio i tješio se da haluciniram te sam otišao u krevet na spavanje. Sljedeće jutro dok sam u kuhinji pio kavu, čuo sam lupanje vrata, ustao sam i vidio da se moja ulazna nenormalno otvaraju i zatvaraju, s obzirom da sam znao da nitko drugi nema ključ od mene, brzo sam potrčao prema vratima i pogledao na ulicu, no na njoj nije bilo nikoga. Te večeri, za vrijeme večere, opet su se čuli glasovi i lupanje po vratima ormara sa unutarnje strane, brzo sam se ustao i počeo vikati: ''Ima li koga''? I dalje sam slušao vriskove u pomoć. Tadao sam otrčao po alat i uzeo najveći čekić koji sam imao, te razbio vrata. Jedino što sam našao u ormaru je bio portret dvije male djevojčice i odjeća prekrivena sasušenom krvlju na hrpi praha. Bio sam užasnut i u naletu panike bacio sve to u kantu za smeće. Njuškajući, nakon nekoliko dana sam saznao da je prijašnji vlasnik ubio svoje dvije kćeri (one dvije na portretu) i stavio njihova mrtva tijela u ormar. Ono što sam čuo su vjerujem bili njihovi duhovi koji su samo željeli biti pušteni iz ormara. |
19.07.2006., srijeda
Kuc Kuc Kuc
|
Jednom prilikom kad sam imala 15 godina, išla sam sa dečkom na party. Bila je Noć vještica i morali smo se naravno maskirati. Ja sam bila vražica, a moj dečko Todd, Joker is Batmana. Na putu kući smo odlučili ići dužim putem da budemo malo duže skupa. Samo što je taj put vodio groz poprilično gustu šumu. Dok smo se vozili, upalila sam radio i na vijestima čula da je ubojica poznat po vješanju svojih žrtva nekim čudom uspio pobjeći iz zatvora. Stresla sam se kada sam shvatila da je taj šumski put spojen sa putom koji vodi prema tom istom zatvoru iz kojeg je ubojica pobjegao. Molila sam Todda da se vratimo nazad, ali on je govorio da smo na sigurnom i da nam se ništa ne može dogoditi. Desetak minuta kasnije se čula nekakva buka van auta, auto se počelo otimati i Todd ga je teškom mukom uspio zaustaviti. Kada smo izašli van, vidjeli smo da su obe gume na desnoj strani auta pukle. Todd je rekao da ostanem tu, a on će se ubrzo vratiti sa pomoći. Rekla sam mu da nema šanse da ostanem sama s tim ubojicom u bijegu. On mi je odgovorio da se nemam čega bojati i da je policija ubojicu sigurno već uhvatila. Osjećala sam se malo bolje, i ipak pristala na to što me zamolio. Rekao mi je da za svaki slučaj legnem na stražnje sjedalo i pokrijem se dekom, dok se on ne vrati, a kad se vrati da će pokucati po krovu da znam da je tu. Čekala sam u autu oko 30 minuta, i tada sam začula poprilično jaki kucaj po krovu, užasno me bilo strah ali sam svejedno pokušala ostati mirna, 2 sekunde se ponovo čuo jaki kucaj, i nakon 2 sekunde opet još jedan. Makla sam deku sa sebe i željela izaći vani, kad se opet začuo taj kucaj. I tada odjednom, čule su se policijske sirene kako se približavaju. Izveli su me iz auta i odveli su me do policijskog auta i postavili mi pitanja: ''Jesam li dobro, jesam li ozljeđena''? Pitala sam ih: ''Gdje je Todd, da li ih je on objavjestio''? Oni su se samo okrenuli i rekli mi: ''Za tvoje dobro nemoj pogledati iznad auta'', ali morala sam pogledati. I tamo, na debeloj grani iznad auta je visio Todd, obješen, sa nogom lupajući po krovu od auta. |
18.07.2006., utorak
Crna sjena
|
Večer kao i svaka druga, bio sam u kući svoga prijatelja u podrumu i gledao tv. Bilo je već poprilično kasno i prijatelj mi je je otišao u krevet dok sam ja ostao gledati još malo. Nakon kojih 20-ak minuta, počeo sam se osjećati jako umoran i odlučio sam i ja otići na spavanje. Ugasio sam tv, i uputio se stepenicama prema izlazu iz podruma. Izlazeći iz podruma, morao sam proći kroz dnevni boravak te kroz kuhinju da dođem do stepenica za ići na kat, sva svjetla su bila ugašena i nisam ih imao namjeru paliti da nikoga ne probudim. Dnevni boravak je bio spojen sa kuhinjom, a pored kuhinje se nalazilo stubište, izlazeći iz boravka, skrenuo sam nakratko pogled u mračnu kuhinju. Učinilo mi se ko da se u mraku nešto pomaklo, i tada sam zastao. Pogledao sam malo bolje ali nije ničega bilo i već sam se pomirio da mi se učinilo, kada sam odjednom osjetio blagi nalet zraka sa lijeve strane. Okrenuo sam se ulijevo, kad je tamo u mraku slabo vidljiva stajala crna sjena ljudskog oblika. Bila je okrenuta prema meni kao da me gleda. Tada je u djeliću sekunde krenula prema meni, prošla kroz mene i nestala. Osjetio sam veliku težinu u srcu i nisam čak ni uspio vrisnuti. Ostatak noći sam proveo zatvorenih očiju, čak ih nisam ni otvarao kad mi je došlo ići na wc. Srce sam osjećao u grlu kako lupa cijelu noć. Odlučio sam više nikada prespavati u toj kući...nikada. |
17.07.2006., ponedjeljak
Crveno oko
|
Jedne noći, žena se vozila do svoje bolesne majke čija kuća se nalazila van grada. Bilo je oko 23 sata kada se auto pokvario. Nije ga znala popraviti, tako da je otišla pješke do najbliže kuće i pokucala na vrata. Starija žena joj je otvorila vrata. Pitala ju je da li može prenoćiti kod nje. Starija žena joj je odgovorila da može. Nakon razgledavanja kuće, dovela ju je pred jedna vrata na trećem katu i rekla joj da ne ulazi kroz njih. Ne obraćajući veću pažnju na to žena je pristala da neće ulaziti kroz ta vrata i otišla spavati. Ali usred noć, probudila se i odjednom počela biti jako znatiželjna u vezi tih vrata. Popela se na treći kat, došla do vrata i pogledala kroz ključanicu. U sredini male i mračne sobe bila je djevojčica uhvaćena sa lancima okrenuta u suprotnom smijeru. Primjetila je da djevojčica ima poprilično dugu kosu i ogrebane ruke. Prestrašena, žena se polako vratila nazad u sobu i krevet. Nakon što se opet probudila postala je još znatiželjnija nego prije, posebno sada nakon što je otkrila djevojčicu u toj sobi. Ponovo se vratila na treći kat do vrata i ponovo provirila kroz ključanicu. Jedino što je vidila je svijetla crvena točka koja je bila jako dobro vidljiva u mraku. Još uplašenija nego prije, žena se vratila u sobu i odlučila da se više neće vraćati gore. Ujutro se probudila i sišla na doručak. Pokušala je pitati stariju ženu a da pritom ne ispadne sumnjiva pitanja tipa: '' Jeli ovdje možda živi vaša kćer ili možda neki drugi gosti?'' Starija žena je odgovorila: ''Imala sam kćer, no ona je davno ubijena''. Na pitanje: ''Da li je bilo nešto čudno s njom?'', starija žena je odgovorila: ''Pa....ne baš, doduše imala je crveno oko.'' |
11.07.2006., utorak
The Start
 |
